Pravo na godišnji odmor propisano je Zakonom o radu i čl. 56. st. 3. Ustava Republike Hrvatske. Sukladno čl. 76. Zakonu o radu, radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na punu plaću iz Ugovora o radu.
Koliko je minimalno trajanje godišnjeg odmora?
Prema čl. 77. st. 1. Zakona o radu radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna.
Iznimka je za maloljetnike i radnike koji rade na poslovima na kojima nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja. Takvi radnici imaju pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje pet tjedana. Pravo na pet tjedana također imaju i osobe s invaliditetom sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom
Prema čl. 79. Zakona o radu radniku se godišnji odmor utvrđuje brojem radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena.
Može li se godišnji odmor koristiti u dijelovima?
Godišnji odmor radnik može koristiti u više dijelova. Tijekom kalendarske godine radnik mora iskoristi najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju, osim ako se radnik i poslodavac drukčije ne dogovore.
Poslodavac svake godine donosi plan korištenja godišnjih odmora. Pri donošenju plana mora voditi računa o organizaciji rada, te o mogućnosti za odmor raspoloživim radnicima.
Rasporedom korištenja godišnjih odmora poslodavac treba obuhvatiti i radnike koji su na bolovanju ili dopustu. Pri tome treba vofditi računa o razdobljima u kojima oni ne mogu koristiti godišnji odmor zbog tih razloga.
Godišnji odmor koji radnik nije iskoristio u tekućoj godini može ga iskoristiti najkasnije do 30 lipnja iduće godine, a za što poslodavac izvršava rezervaciju troškova za neiskorištene godišnje odmore.
Ima li radnik koji radi u nepunom radnom vremenu pravo na godišnji odmor?
Radnik koji radi u nepunom radnom vremenom kod dva ili više poslodavca, ostvaruje pravo na minimalno trajanje godišnjeg odmora kod svakog od njih. Dodatan broj dana ovisi o kriterijima koji se primjenjuju kod svakog od poslodavaca. Trajanje godišnjeg odmora ne mora biti isto. Poslodavci se trebaju usuglasiti kad će radniku omogućiti korištenje godišnjeg odmora. Ako ne postignu dogovor dužni su omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema zahtjevu radnika (čl. 85. st. 2. Zakona o radu).
Kada radnik ima pravo na puni a kada na razmjerni dio godišnjeg odmora?
Jedno od često postavljenih pitanja je kada radnik ima pravo na puni godišnji odmor. Odgovor je da radnik stječe pravo na puni godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod tog poslodavca kad se zaposli prvi put ili kad ima prekid između dva radna odnosa dulji od 8 dana.
Do tada radnik ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora.
Ako je radnik u šest mjeseci trajanja radnog odnosa spriječen za rad radi korištenja rodiljnog, roditeljskog ili posvojiteljskog dopusta, bolovanja, plaćenog dopusta i sl. također stječe pravo na puni godišnji odmor.
Radnik koji ne ispunjava uvjet za stjecanje prava na puni godišnji odmor u tekućoj godini, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Npr. radnik se prvi puta zaposlio i ima ugovoreno 20 dana godišnjeg odmora u jednoj godini. Zaposlio se 1. ožujka , a u srpnju želi koristiti godišnji odmor. Pitanje je na koliko dana razmjernog djela godišnjeg odmora taj radnik ima pravo? Odgovor je da nakon isteka 4 mjeseca od zaposlenja taj radnik ima pravo na 6,67 dana razmjernog godišnjeg odmora.
Formula: (broj dana punog godišnjeg / 12) x broj mjeseci poslovanja
Pri izračunavanju trajanja razmjernog dijela godišnjeg odmora najmanje polovica dana zaokružuje se na cijeli dan, a najmanje polovica mjeseca rada zaokružuje se na cijeli mjesec.
Radnik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.
Ako poslodavac utvrdi da je radnik kojem prestaje radni odnos iskoristio više nego što mu prema razmjernom broju dana pripada do toga perioda, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor
Sukladno čl. 82. Zakona o radu u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.
Visinu naknade za neiskorišteni godišnji odmor ne može biti niža od prosjeka zadnje tri mjesečne plaće koje je radnik primio.
U prosjek plaće pored osnovne plaće ulaze i sva druga primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, npr. stimulacije i dodaci na plaću.
Formula: (prosjek zadnje 3 plaće / sati ) x broj sati neiskorištenog godišnjeg odmora
Često postavljeno pitanje je, može li se tijekom radnog odnosa radniku isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor umjesto da ga iskoristi. Odgovor je da naknadu za neiskorišteni godišnji odmor poslodavac može isplatiti radniku samo u slučaju prestanka radnog odnosa i ako radnik nije mogao iskoristiti sav godišnji odmor koji mu pripada.
Stoga, ne postoji mogućnost isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor radniku kojemu ne prestaje radni odnos bez obzira na mogućnost da nije iskoristio sav godišnji odmor koji mu pripada.
Ukoliko želite saznati više o ovoj temi ili Vam je potreban izračun godišnjeg odmora koji vršimo u sklopu obračuna plaća ili kao izdvojenu uslugu slobodno nas kontaktirajte i saznajte više o nama.
